Specijalistička psihijatrijska ordinacija Lenus

Narcisoidnost

Narcisoidnost je karakteristika ličnosti koja upućuje na prisustvo većeg stepena grandioznog doživljaja ličnog značaja i važnosti, idejama o izuzetnom uspehu bez objektivnih pokazatelja o istom, visokim potrebama za stalnim odobravanjem od ljudi iz okoline, pažnjom i priznanjima od drugih. Osobe sa narcističkim crtama ličnosti imaju sklonost da nerealistično procene svoje osobine i sposobnosti u smeru da ih precenjuju i vide sebe kao bolje od drugih.

Narcisoidnost odlikuje osobe koje u onome šta su postigle pronalaze dokaze vanserijske lepote, talenta i umeća, a bez objektivnog pokrića. U odnosu na to, „narcis“ je sklon zauzimanju stava da više vredi od drugih. ​ U interpersonalnim- međuljudskim odnosima, osobe sa narcističikm crtama su na manifesnom nivou egocentrični, okolini deluju arogantno, usmereni su na to da traže komplimente od drugih, da o ličnim sposobnostima i postigunućima govore u superlativu, da iniciraju da njihova ličnost bude predmet razgovora. Veću pažnju obraćaju na formu nego na suštinu.

Često je prisutna i nesposobnost empatije i na kritiku drugih reaguju hladnoćom, indiferentnošću, ali i sržbom, reaguju zapravo „preosetljivo“ – uvreda nije samo manifestacija u ponašanju izražena kroz povlačenje ili negodovanje, već doživljaj da su kao ličnosti manje vredni, a tada se može javiti osećanje stida, ljutnje, neadekvanosti, inferiornosti itd..

U ljubavnom životu je često prisutna ideja: „onog dana kada sam zavoleo/la sebe, začela se najdivnija ljubavna idila na svetu“ (Psihijatrija – J. Marić). Međuljudski odnosi imaju tendenciju da osciliraju između idealizacije do potpunog obezvređivanja.

Jedan od osnovnih mehanizama odbrane vezan za narcisoidnost je spliting – što upućuje da osoba ne može da integriše pozitivne i negativne karakteristike u celinu. Koristeći spliting u sagledavanju sebe, oni imaju iskrivljen,  sužen izbor: doživljavaju sebe ili manje vrednim ili kao nekog  ko vredi mnogo više, ko je izuzetan i poseban. U tom izboru oni ulažu mnogo psihičke energije upravo u idealizovanu sliku sebe. Problem je u tome što ta slika nije realistična i što usled komentara koji procene kao negativan – reaguje vulnerabilni deo ličnosti.

I dok „narcisi“ sa strane gledano izgledaju veoma samopouzdano, nekada i nadmeno i čak grubo u ophođenju, osoba sa ovom vrstom psihopatologije traženjem divljenja od drugih zapravo traga za ličnim doživljajem bazične vrednosti, kao i uverenja da ih drugi može prihvatiti i voleti. To je jedan od osnovnih konflikata unutar ovog tipa ličnosti: mogu biti prihvaćen i voljen vs.  ne mogu biti prihvaćen i voljen.

Simptomi narcisoidnog poremećaja ličnosti

Narcisoidni poremećaj ličnosti prepoznaje se po najmanje 5 sledećih simptoma:

  • preteran osećaj samoživosti (npr. preteruju kad pričaju o svojim dostignućima i očekuju priznanja iako ih nisu zaslužili)
  • preokupacija fantazijama bezgraničnog uspeha, moći, briljantnosti, lepote ili idealne ljubavi
  • veruju da su „posebni“ i da ih mogu razumeti samo oni koji su im slični, tj. ljudi koji mahom imaju visok status u društvu
  • zahtevaju od drugih da im se prekomerno dive
  • narcis uvek smatra da ima pravo na nešto (oni očekuju od drugih da se ovi automatski slažu s njihovim željama)
  • sebično iskorišćavanje drugih sa ciljem postizanja svojih vlastitih ciljeva
  • nedostatak empatije (nisu voljni ili sposobni da prepoznaju potrebe i osjećanja drugih ljudi)
  • često zavide drugima i vjeruju da drugi zavide njima
  • pokazuju arogantno, nadmeno ponašanje i stav

Zbog toga što se poremećaji ličnosti opisuju kao dugotrajan obrazac, oni se najčešće dijagnostikuju u odraslom dobu. Neuobičajeno je da se dijagnostikuje u detinjstvu ili adolescenciji, jer su deca i tinejdžeri u konstantom razvoju i u pubertetu.Narcisoidni poremećaj ličnosti je češći kod muškaraca nego kod žena.

Kao i većina poremećaja ličnosti, narcisoidni poremećaj ličnosti obično se smanjuje u intenzitetu sa godinama i mnogi ljudi sa ovim problemom gotovo i da ne doživljavaju najekstremnije simptome kada su u 40-im i 50-im godinama.

Da li ovakav tip dinamike ličnosti može da se promeni ili je pak narcisoidnost nepromenljiva odlika?

Da li ovakva ličnost može da se promeni je pitanje na koje nije teško odgovoriti ukoliko postoji motivacija.  Do promene će doći kada se na nivou dinamike ličnosti bude izgradio psihološki mehanizam SAMOPRIHVATANJA – kada se bez osuđivanja prihvate lične realne osobine, izgled, talenti, sa svim pozitivnim karakteristikama, kao i sa ograničenjima. Kada dođe do promene uverenja, nastupaju i promene u emocionalnim reakcijama i ponašanju čime se umanjuje potreba trijumfa nad drugima, a stvara se prostor za autentičan dijalog i usmerenost na drugog u kontaktu.

Tretman narcisoidnog poremećaja ličnosti obično podrazumeva dugoročnu psihoterapiju uz pomoć terapeuta koji ima iskustva u lečenju ove vrste poremećaja ličnosti. Lekovi se takođe mogu prepisati da pomognu kod određenih simptoma.

Ukoliko prepoznajete kod sebe nešto od gore napisanog, a imate poteškoća u socijalnoj, radnoj sredini, često ste ljuti, sa osećajem stida ili srdžbe pozovite nas i zakažite razgovor na 061 64 33 266 ili pošaljite mail na office@lenus-ordinacija.rs

Poslednje sa bloga